﻿KARATIA.
5.
Nā te Karaiti i wewete te here i a tātou. Nā reira, kia ū te tū, kei mau hoki ki roto ki te ioka pono­nga. 
Nana, tēnei ahau, a Paora te mea nei ki a koutou, ki te kotia koutou, e kore koutou e whai pai i a te Karaiti. 
He whaka­atu tuarua tēnei nāku ki ngā tāngata katoa e kotia ana, kua mau rātou i te ture kia mahia katoa­tia. 
Kua wehea atu koutou i a te Karaiti, e te hunga e whaka­tikaia ana e te ture, kua taka iho koutou i runga i te aroha noa. 
Ko tātou hoki, nā te Wairua tā tātou tatari ki te tika e tūmanako­hia atu nei, e ahu mai nei i te whaka­pono. 
I roto hoki i a Karaiti Īhu kāhore o te kotinga wāhi, kāhore o te kotinga­kore; engari, ko te whaka­pono e mahi ana i runga i te aroha. 
I pai tā koutou oma; nā wai koutou i whaka­ware, i kore ai koutou e rongo ki te pono? 
Ehara tēnei whaka­aro i te mea nā te kai­karanga i a koutou. 
He iti te rēwena, rēwena­tia ake te pū­ranga katoa. 
E whaka­pono ana ahau ki a koutou i roto i te Ariki, e kore e rere kē ō koutou whaka­aro. Ko te kai­whaka­raru ia i a koutou, ahakoa ko wai, māna anō tōna whaka­wā­kanga e pīkau. 
Me ahau anō, e ōku tēina, ki te mea he kauwhau tonu nei tāku i te kotinga, he aha ahau ka whaka­toia tonu­tia ai? Pēnei kua kore tō te rīpeka tūtuki­tanga wae­wae. 
Pai kau ki ahau me i motu­hia atu te hunga e whaka­raru nā i a koutou. 
Kua karanga­tia nei hoki koutou, e ōku tēina, ki te tikanga here­kore; kaua ia tā koutou tikanga here­kore e waiho hei whaka­oho i te kiko­kiko, engari me mahi koutou tētahi ki tētahi i runga i te aroha. 
E takoto tōpū ana hoki te ture katoa i roto i te kupu kotahi, arā, “Kia aroha koe ki tōu hoa tata, ānō ko koe.” 
Ki te ngau ia koutou, ki te kai tētahi i tētahi, kia tūpato kei pareho tētahi i tētahi. 
Ko tāku kupu ia tēnei, haere i roto i te Wairua, ā, e kore e whaka­ritea e koutou te hia­hia o te kiko­kiko. 
E hia­hia ana hoki te kiko­kiko tika kē i te Wairua, me te Wairua tika kē i te kiko­kiko; e whawhai ana hoki ēnei tētahi ki tētahi; tē taea ngā mea i hia­hia ai koutou. 
Ki te āra­hina ia koutou e te Wairua, kāhore koutou i raro i te ture. 
Nā, e kitea ana ngā mahi a te kiko­kiko, arā, he moe tāhae, he poke, he hia­hia tai­kaha, 
he kara­kia whaka­pakoko, he mākutu, he pakanga, he totohe, he hae, he riri, he wāwāhi, he wehe­wehe, he tītore, 
he hao, he hau­rangi, he kakai, me ngā mea e rite ana ki ēnei. Me kōrero wawe e ahau ēnei mea ki a koutou, me pērā me tāku i kōrero ai i mua, ko te hunga e mahi ana i ngā mea pēnei, e kore e whi­whi ki te ranga­tira­tanga o te Atua. 
Ko te hua ia o te Wairua, he aroha, he hari, he rangi­mārie, he manawa­nui, he ngā­wari, he ngākau pai, he whaka­pono, 
he ngākau māhaki, he ngākau kua taea te pēhi. Kāhore he ture e rīria ai ēnei mea. 
Ko te hunga ia o te Karaiti, kua rīpeka­tia e rātou te kiko­kiko, me ōna hi­hiri­tanga, me ōna hia­hia. 
Ki te mea e ora ana tātou i roto i te Wairua, kia haere anō tātou i roto i te Wairua. 
Kei whāia e tātou te korōria hua­kore, te whaka­pā­tari­tari tētahi ki tētahi, te hae tētahi ki tētahi. 
